U Osnovnoj školi „Silvije Strahimir Kranjčević“ 12.05.2026. godine održana je edukativna radionica za roditelje na temu „Emocionalna pismenost – prepoznavanje emocija, razvoj empatije i podržavajućih odnosa“, u okviru preventivnih aktivnosti JU Odgojni centar HNK usmjerenih na jačanje roditeljskih kompetencija i podršku zdravom emocionalnom razvoju djece.
Radionici je prisustvovalo 8 roditelja, kao i psihologinja ispred škole, čime je dodatno naglašena važnost saradnje škole, roditelja i stručnih službi u pružanju podrške djeci.
U prvom dijelu susreta roditeljima je detaljno predstavljen rad JU Odgojni centar HNK, s posebnim osvrtom na primarni fokus rada koje Odgojni centar provodi. Nakon toga predstavljena je tema emocionalne pismenosti, s naglaskom na to da djeca u periodu odrastanja često ne znaju jasno prepoznati, imenovati i izraziti ono što osjećaju, već emocije pokazuju kroz ponašanje, poput povlačenja, ljutnje, plača, odbijanja razgovora ili burnih reakcija.
Tokom radionice roditelji su imali priliku razgovarati o tome šta je emocionalna pismenost, zašto je važna u razvoju djece, kako razlikovati emociju od ponašanja, te kako roditelj može istovremeno pokazati razumijevanje za emociju djeteta i postaviti jasnu granicu ponašanju. Posebno je istaknuta poruka da su sve emocije dozvoljene, ali sva ponašanja nisu dozvoljena, te da empatija ne znači popuštanje, nego razumijevanje uz granice. U konceptu radionice naglašeno je da roditelji kroz podržavajuću komunikaciju mogu pomoći djetetu da se osjeća saslušano, sigurno i prihvaćeno, što doprinosi razvoju povjerenja u odnosu roditelj–dijete.
Radionica je bila interaktivnog karaktera, a roditelji su aktivno učestvovali kroz razgovor, razmjenu iskustava i rad u grupama. Posebno im se svidio praktični dio radionice, u kojem su kroz konkretne životne situacije analizirali kako roditelj može reagovati kada je dijete uznemireno, povučeno, ljuto, nesigurno ili preplavljeno emocijama. Kroz grupni rad roditelji su razmatrali šta se može nalaziti „ispod ponašanja“ djeteta, koja emocija i potreba mogu stajati iza određene reakcije, koje roditeljske reakcije mogu pogoršati situaciju, a koje mogu biti podržavajuće i smirujuće.
Roditelji su posebno istakli da su im korisni bili primjeri konkretnih rečenica koje mogu koristiti u komunikaciji s djecom, poput: „Vidim da si jako uznemiren/a, neću te sada pritiskati, ali tu sam kada budeš spreman/spremna da razgovaramo“, ili „Razumijem da si ljut/a, ali neću dozvoliti vrijeđanje“. Na taj način roditelji su imali priliku praktično vježbati komunikaciju koja istovremeno priznaje emociju djeteta i postavlja granicu ponašanju.
Tokom završne diskusije roditelji su iskazali zahvalnost za ovakav vid edukacije, naglašavajući da im je ovakva podrška značajna u svakodnevnom roditeljstvu. Također su istakli da se često dešava da se roditelji kojima su ovakve edukacije posebno potrebne ne odazovu pozivu škole, zbog čega je važno nastaviti razvijati i promovirati ovakve susrete.
Učesnici su izrazili želju za daljnjim edukacijama i zahvalnost na ukazanoj prilici da u sigurnom i podržavajućem okruženju razgovaraju o izazovima roditeljstva, emocionalnom razvoju djece i načinima jačanja porodičnih odnosa.
Radionica je još jednom potvrdila koliko je važno stvarati prostor za otvoren razgovor s roditeljima, jer emocionalna pismenost djece počinje upravo u svakodnevnim porodičnim odnosima – kroz slušanje, razumijevanje, jasne granice i poruku djetetu: „Tu sam, ne moraš sam/sama kroz ovo.“
Edukaciju su vodile Edisa Demić i Mirela Šuta.
